koliko godina,
koliko istambulskih brodova
i olovnosivih jutara...
koliko suza toplih i teških,
koliko zalogaja gorkih,
koliko bola...
i tuge, najtužnije,
i duše podeljene, koliko...
to srce što voli
koliko uzdaha može da podnese,
u noći, u danu...
te ruke,
otvorene rane za ptice gladne,
obrazi što se zarumene od sreće,
stida i neizvesnosti...
koliko duvana mora ući u vene
da pomuti razum
i razbistri vodu života,
da upije strast i zaseni um...
koliko poljubaca u potaji
svaki drhtaj tela mora da sakrije...
ti, željo...
nesrećo moja u sreći...
moja ljubavi...
ana
Par redova za dobrodoslicu
Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli!
Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu,
igramo se sa recima, volimo slovima i nikoga ne mrzimo!
Trazimo svoje mesto pod suncem.
Jos uvek nista ne prodajemo.
Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli!
Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu
i kafu tursku, ili domacu - volj' vam!
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
1 comment:
prelepo...
Post a Comment