Par redova za dobrodoslicu

Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli! Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu, igramo se sa recima, volimo slovima i nikoga ne mrzimo! Trazimo svoje mesto pod suncem. Jos uvek nista ne prodajemo. Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli! Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu i kafu tursku, ili domacu - volj' vam!

Monday 1 March 2010

Kada ne nalazim mir

Kasno je…
i dalje se okrećem na sve strane sveta,
baš ništa se ne vrzma
po ovoj ludoj glavi
a ipak ne dolazi na oči san…
Ustajem,
oblačim džemper,
na terasi palim novu cigaretu,
plavi dim ispunjava prostor oko mene,
pogled luta po noći gluvoj…
Glava prazna,
nema misli,
zima na obrazima
verovatno ih crveni,
navlačim rukave do pola prstiju,
i podižem glavu ka nebu…
Hej, pa to si Ti,
sad znam zašto ne nalazim mir!
Puno zvezda na nebu,
po neki oblak
i Mesec…
pun i veliki, ceo!
Kažu, sija k’o tepsija…
Zaista sija!

Ana

Thursday 25 February 2010

Jutros sve miriše na Beograd

Jutros sve miriše na Beograd!
I ponovo mu se vraćam
posle duge zime…
nije još proleće
ali obećava
svaki udah vazduha svežeg…
Jutros sve miriše na Beograd!
I ta nostalgija danas
malo je jača…
u meni, kad zatvorim oči,
pružaju se ulice, reke
i hodaju dragi ljudi…
Jutros sve miriše na Beograd!
I bliži se odlazak rodnome gradu…
valjda smo zato svi mi otišli
da mu se ponovo, ponekad,
vratimo…

Ana

Tuesday 9 February 2010

Doticaji duša

Zar je bitno ono što se ćuti
kad su sati kratki k'o minuti,
kad mi srce samo jednu želju
kuca jako – ljubi, ljubi, ljubi!
Zar je bitno u te sitne sate,
dal' je ponoć prošla ili tek će,
ja te volim bez sata bez mere
trebam tvoje ruke, trebam tebe!
Ljubav...šta je ljubav...
je li drhtaj kad si blizu,
bol kada tu nisi, ljubav...
Ljubavi...šta je tebi ljubav?
Zar je bitno ono što se ćuti
il' se važe doticaji duša,
tvoje oči meni nose sreću,
usne nemir, sladak,
onaj što se kuša...

Ana

Wednesday 3 February 2010

Vanvremenske gozbe

Kad mi dođu moje bube
pustim dušu im na volju,
nek je meze na tenane
kad već nisu našle bolju.
Žuti sati kada dođu
otimaju tu se vrazi -
ko će više, ko će jače
da zagrize, da se sladi.
I onda u te vanvremeske gozbe,
priskočim im ja u pomoć,
sipam svakom čašu vina -
nije fer da zbog mene
ne svare u ponoć…

Ana

Tuesday 2 February 2010

Možda Cesarić…

Koliko, ono beše, treba tuge
da bi čovek bio srećan?
Uvek zaboravim tu proporciju,
matematika mi nikada nije išla od ruke,
pa, onda, pustim tu nežnu setu
da mi pomuti razum i vidike…
Koliko sreće treba insanu
da bude tužan u svoje trenutke?
Ta sreća, čudna, uvek se poigra
i ne pita jesmo li dovoljno zreli
da je razgodimo u te njene kutke…
I kao na koncu, marionete,
zastanemo kad tuga povuče,
a sreća, tihi igrač sa puno buke,
pusti svoje đav’le u dušu, u noge…
Koliko tuge treba čoveku,
da bude zaista srećan?
Ko će ga znati –
možda Cesarić?
Eh…baš nikad, nikada ne znam
kad treba svoj život
da uzmem u svoje ruke…

Ana

Sunday 24 January 2010

E che ti devo di....

E che ti devo di
E cosa sento
E cosa provo
Tra virgolette ci stanno mille puntini
Tra questa e la vita divina ci sta
Ci stai
E che ti devo di
Mannaggia
Il destino fa il gioco sporco
Mi da
e da me dopo lo prende
Quel filo che porta il ceco
Nell’ alta marea nuoto
Tra qualche ora mi prenderà il reflusso
E che ti devo di
Amo…
Mannaggia la miseria
La miseria
Mi nasconderò da tutto
Da tutti
Parto…
Che partire non potrò mai
E che cazzo ti devo di?

Ana

Sunday 10 January 2010

muzej nevinosti

koliko godina,
koliko istambulskih brodova
i olovnosivih jutara...
koliko suza toplih i teških,
koliko zalogaja gorkih,
koliko bola...
i tuge, najtužnije,
i duše podeljene, koliko...
to srce što voli
koliko uzdaha može da podnese,
u noći, u danu...
te ruke,
otvorene rane za ptice gladne,
obrazi što se zarumene od sreće,
stida i neizvesnosti...
koliko duvana mora ući u vene
da pomuti razum
i razbistri vodu života,
da upije strast i zaseni um...
koliko poljubaca u potaji
svaki drhtaj tela mora da sakrije...
ti, željo...
nesrećo moja u sreći...
moja ljubavi...

ana