Puteni dodiri

Pruži te svoje ruke putene
od mnogo strasti satkane,
ispletene,
i daj mi usne, medene,
da zagrizem,
da sok tvoj curi,
zavedi me!
Da poludim od tvojih dodira,
da nahraniš ovu požudu,
ludu,
zatvori oči i ne gledaj me
hoću da osetim,
da puknem,
da moja čula budu u čudu!
Daj mi vazduh
da dišem od tebe,
dodirni me,
dodirni, požudno,
ti si moje,
ono što pulsira,
daj mi vode
sa tvog bedra bludnog!
Pruži te svoje ruke putene
od mnogo strasti satkane,
ispletene,
i daj mi usne, medene,
da zagrizem,
da sok tvoj curi,
zavedi me!

Ana

Kiša i mokra cesta

Kiša i mokra cesta,
Ne ostaje trag u asflatu,
Ja hodam a ne znam gdje bih stigla,
I plačem –
da kiša ne pada sama.

Vjetar mi šiba lice,
(Zar kapi i suze nisu dovoljne?)
Moje cipele, mokre,
Ne znam kud vode,
Al’ znam gdje bi mi srce.

Kiša i mokra cesta,
Vječiti saveznici u tihoj borbi.

Vjetar mi šiba lice
Dok zatvaram oči da manje boli...

Ana