Kad sklonim šiške sa srca –
osećam tebe!
Zatvorim oči i čujem kako mi prilaziš…
u duši mojoj toplo od sreće,
otvaram oči i vidim te!
Oblaci se zgužvali od sunca,
vetar ih razbija svojim dahom,
tvoje usne na mome vratu, plešu,
ljubav se zove svaki dan sa tobom!
Dva srca na dva točka u leru,
ptice i borovi, more bez kraja…
na horizontu neka dva talasa se ljube,
ja postojim tiho da ne remetim razvnotežu…
Kad sklonim šiške sa srca,
vide se sva moja osećanja
i čitaš moje lice koje govori istinu…
Ti i ja – oni zgužvani oblaci na nebu!
I dok se držimo čvrsto za sunce
Eol počinje sve snažnije da diše
i tera oblake daleko, u visinu…
Ana
Par redova za dobrodoslicu
Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli!
Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu,
igramo se sa recima, volimo slovima i nikoga ne mrzimo!
Trazimo svoje mesto pod suncem.
Jos uvek nista ne prodajemo.
Dobrodosli, dobrosvratili, dobroslucajnonaleteli!
Za ovim stolom sluzimo poeziju, uglavnom ljubavnu
i kafu tursku, ili domacu - volj' vam!
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment